1Molitva. Od proroka Habakuka. Na nain tubalice. 2Jahve, uo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u nae vrijeme! Otkrij ga u nae vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! 3Bog stie iz Temana, a Svetac s planine Parana! Velianstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. 4Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. 5Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. 6On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dru narodi. Tad se raspadoe vjene planine, bregovi stari propadoe, njegove su staze od vjenosti. 7Prestraene vidjeh kuanske atore, adore to dru u zemlji midjanskoj. 8Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdi na svojim konjima, na pobjednikim bojnim kolima? 9Otkriva svoj luk i otrovnim ga strijelama siti. Bujicama rasijeca tlo, 10planine dru kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan die svoj glas. 11Sunce uvis die ruke, mjesec u obitavalitu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. 12Jarosno po zemlji koraa, srdito gazi narode. 13Izie da spasi narod svoj, da spasi svog pomazanika; sori vrh kue bezbonikove, ogoli joj temelje do stijene. 14Kopljima si izbo vou ratnika njegovih, koji navalie da nas s radou satru, kao da e potajice prodrijet' ubogoga. 15Gazi po moru s konjima svojim, po puini silnih voda! 16uo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trule prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Poinut u kada dan tjeskobni svane narodu to nas sad napada. 17Jer smokvino drvo nee vie cvasti niti e na lozi biti ploda, maslina e uskratiti rod, polja nee donijeti hrane, ovaca e nestati iz tora, u oborima nee biti ni goveda. 18Ali ja u se radovati u Jahvi i kliktat u u Bogu, svojem Spasitelju. 19Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput koutinih i vodi me na visine. Zborovoi. Na ianim glazbalima.