1A vjera je ve neko imanje onoga emu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primie svjedoanstvo. 3Vjerom spoznajemo da su svjetovi ureeni rijeju Bojom tako te ovo vidljivo ne posta od neega pojavnoga. 4Vjerom Abel prinese Bogu bolju rtvu nego Kain. Po njoj primi svjedoanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoi - po njoj i mrtav jo govori. 5Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te ieznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedoanstvo da omilje Bogu. 6A bez vjere nemogue je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga trae. 7Vjerom Noa, upuen u ono to jo ne bijae vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade batinikom vjernike pravednosti. 8Vjerom pozvan, Abraham poslua i zaputi se u kraj koji je imao primiti u batinu, zaputi se ne znajui kamo ide. 9Vjerom se kao pridolica naseli u obeanoj zemlji kao u tuini, prebivajui pod atorima s Izakom i Jakovom, subatinicima istog obeanja, 10jer iekivae onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unato svojoj dobi zadobi mo da zane jer vjernim smatrae Onoga koji joj dade obeanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnotvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obeanja, ve su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavi da su stranci i pridolice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno oituju da domovinu trae. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izili, imali bi jo prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni eznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kuan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivae on koji je primio obeanje, 18kome bi reeno: Po Izaku e ti se nazivati potomstvo! - 19uvjeren da Bog moe i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. 20Vjerom ba u pogledu budunosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21Vjerom Jakov, umirui, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega tapa. 22Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. 23Vjerom su Mojsija netom roena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidjee da je djetece lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. 24Vjerom Mojsije, ve odrastao, odbi zvati se sinom keri faraonove. 25Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Bojim narodom, nego se asovito okoristiti grijehom. 26Veim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plau. 27Vjerom napusti Egipat, ne bojei se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. 28Vjerom je obavio pashu i kropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. 29Vjerom prooe Crvenim morem kao po suhu, to i Egipani pokuae, ali se potopie. 30Vjerom zidine jerihonske padoe nakon sedmodnevnoga ophoda. 31Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 32I to jo da kaem? Ta ponestat e mi vremena, ponem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obeano, zaepili ralje lavovima, 34pogasili estinu ognja, umakli otrici maa, oporavili se od slabosti, ojaali u boju, odbili navale tuinaca. 35ene su po uskrsnuu ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatie osloboenja da bi ih zapalo bolje uskrsnue. 36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bieve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani otricom maa, potucali se u runima, u kozjim kousima, u oskudici, potlaeni, zlostavljani - 38svijet ih ne bijae dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, peinama i pukotinama zemaljskim. 39I svi oni po vjeri, istina, primie svjedoanstvo, ali ne zadobie obeano 40jer Bog je za nas predvidio neto bolje da oni bez nas ne dou do savrenstva.