1Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono to usmo da ne bismo promaili. 2Jer ako je rije po anelima izreena bila vrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plau, 3kako li emo mi umai ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je poeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili sluatelji, 4a suposvjedoio Bog znamenjima i udesima, najrazliitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji. 5Nije doista anelima podloio budui svijet o kojem govorimo. 6Netko negdje posvjedoi: to je ovjek da ga se spominje, sin ovjeji te ga pohaa. 7Ti ga tek za malo uini manjim od anela, slavom i asti njega ovjena, 8njemu pod noge sve podloi. Kad mu, doista, sve podloi, nita ne ostavi to mu ne bi bilo podloeno. Sad jo ne vidimo da mu je sve podloeno, 9ali Njega, za malo manjeg od anela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i asti ovjenana da milou Bojom bude svakome na korist to je on smrt okusio. 10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savrenstva dovede Poetnika njihova spasenja. 11Ta i Posvetitelj i posveeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braom, 12kad veli: Brai u svojoj navijetat ime tvoje, hvalit u te usred zbora. 13I jo: Ja u se u njega uzdati, i jo: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. 14Pa budui da djeca imaju zajedniku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smru obeskrijepi onoga koji imae mo smrti, to jest avla, 15pa oslobodi one koji - od straha pred smru - kroza sav ivot bijahu podloni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dato za anele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane brai slian, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki sveenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u emu je iskuan trpio, moe iskuavanima pomoi.