1Stoga, brao sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga sveenika nae vjere - Isusa: 2on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kui njegovoj. 3Dostojan je doista toliko vee slave od Mojsija koliko veu ast od kue ima onaj tko ju je sagradio. 4Jer svaku kuu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. 5Da, i Mojsije bijae ovjerovljen u svoj kui njegovoj kao slunik da posvjedoi za ono to je imalo biti reeno, 6ali Krist - kao Sin, nad kuom njegovom. Njegova smo kua mi ako sauvamo smjelost i ponos nade. 7Zato, kao to veli Duh Sveti: Danas ako glas mu ujete, 8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskuenja u pustinji 9gdje me kunjom iskuavahu oevi vai premda gledahu djela moja 10etrdeset godina. Zato mi dodija narataj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniu moje putove. 11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad nee ui u moj poinak! 12Pazite, brao, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga ivoga. 13Pae hrabrite jedni druge dan za danom dok jo odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sauvamo 15kad je reeno: Danas ako glas mu ujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! 16Jer, koji su to uli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izali iz Egipta? 17Koji li mu dodijavahu etrdeset godina? Zar ne oni koji sagrijeie, kojih mrtva tijela popadae u pustinji? 18Kojima se zakle da nee ui u njegov poinak, ako li ne nepokornima? 19I vidimo da ne mogoe ui zbog nevjere.