1Svaki veliki sveenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i rtve za grijehe. 2On moe primjereno suosjeati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabou. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu ast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavi sveenik, nego ga proslavi Onaj koji mu ree: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome to pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveenik po redu Melkisedekovu. 7On je u dane svoga zemaljskog ivota sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i pronje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslian zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga to prepati, naviknu sluati 9i, postigavi savrenstvo, posta svima koji ga sluaju zaetnik vjenoga spasenja - 10proglaen od Boga Velikim sveenikom po redu Melkisedekovu. 11O tome nas eka besjeda velika, ali teko ju je rijeima izloiti jer ste tvrdih uiju. 12Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena ve budete uitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouava poetnika poela kazivanja Bojih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 13Doista, tko je god jo pri mlijeku, ne zna nita o nauku pravednosti jer - nejae je. 14A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvjebana ula za rasuivanje dobra i zla.