1Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I to mu je vie rodilo plodova, to je vie umnaao rtvenike; to mu je bogatija zemlja bila, to je kienije dizao stupove. 2Srce je njihovo prijevarno, okajat e to oni! Poruit e im On rtvenike, polomiti stupove njihove. 3Kazat e tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. Ta emu bi nam bio kralj?" 4Rijei prosiplju, lano se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o otrovno bilje u brazdama polja. 5Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, sveenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana. 6A njega samog odvui e u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid e spopasti, crvenjet e se Izrael zbog svoje odluke. 7Unitena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na povrju. 8Bit e razorene sramne uzviice, grijeh Izraelov; trnje e i iak rasti po rtvenicima njihovim. Tad e govoriti brdima: "Pokrijte nas!" i bregovima: "Padnite na nas!" 9Vema no u dane gibejske grijeio si, Izraele! A da se i ondje zaustavie, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske? 10Kako mi se svidi, kaznit u ih: sabrat e se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje. 11Efrajim je junica dobro nauena koja rado vre; iju u joj lijepu ujarmiti, upregnut u Efrajima. Juda e orati, Jakov branat'. 12Sijte pravednost, poet ete ljubav; krite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu traite dok ne doe i podadi vam pravdom. 13Orali ste bezbonost, eli bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnotvo svojih ratnika, 14zato e se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve e ti tvre biti razorene k'o to alman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater smrskae na sinovima. 15Evo to vam Betel uini jer ste u zlu ogrezli: u zoru e zavijek nestati kralja Izraelova!