1Dok Izrael bijae dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. 2Al' to sam ih vie zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su rtvovali, kadili kumirima. 3A ja sam Efrajima hodati uio, drei ga za ruke njegove; al' oni ne spoznae da sam se za njih brinuo. 4Uima za ljude privlaio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u eljustima njihovim vale oputa; nad njega se saginjah i davah mu jesti. 5U zemlju egipatsku on e se vratiti, Asirac e mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni. 6Ma e bjenjeti njegovim gradovima, unititi prijevornice njegove, prodirat e zbog spletaka njegovih. 7Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Vinjem dozivlju, nitko da ga podigne. 8Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da uinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: 9neu vie gnjevu dati maha, neu opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne ovjek: Svetac posred tebe - neu vie gnjevan dolaziti! 10Za Jahvom e ii on, k'o lav on e rikati; a kad zarikao bude, sinovi e mu veselo dohrliti sa zapada; 11k'o ptice e dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i naselit u ih po kuama njihovim - rije je Jahvina.