1Ispatat e Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od maa past e oni, djecu e njihovu smrskati, ene trudne rasporiti. 2Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. 3Uzmite sa sobom rijei i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. 4Asirac nas nee izbavljati i neemo konje vie jahati niti emo djelu ruku svojih govoriti: 'Boe na!' - jer u tebe sirota milost nalazi." 5Iscijelit u ih od njihova otpada, od svega u ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. 6Bit u kao rosa Izraelu; kao ljiljan on e cvasti, pustit e korijen poput jablana, 7nadaleko pruat e izdanke. Ljepota e mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. 8Opet e u mojoj sjeni boraviti, uzgajat e svoju penicu, vinograde gajit' to e stei ime vina helbonskog. 9Efrajime, to ti ima jo s kumirima? Ja sam ga usliao i pogledao. Ja sam poput zelena empresa: po meni si rodan plodovima. 10Tko je mudar neka shvati ovo, i ovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grenici na njima posru.