1"A djece Izraelove bit e brojem k'o pijeska u moru to se izmjerit' ne moe ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat e ih: 'Sinovi Boga ivoga.' 2Ujedinit e se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit e sebi jednoga glavara i otii e iz zemlje; jer velik e biti dan jizreelski. 3Recite brai svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.' 4Podignite tubu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije vie ena, a ja joj mu vie nisam. Nek' odbaci od sebe bludnienja i preljube izme' svojih dojki, 5da je golu ne svuem te uinim da bude k'o na dan roenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i eu ne umorim. 6Ja joj djece neu milovati, jer djeca su to bludnika. 7Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zae. Da, rekla je: 'Trat u za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i pie moje.' 8Stoga u put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nae vie svojih staza. 9I trat e za milosnicima, ali ih stii nee, trait e ih, al' ih nee pronai. Tada e rei: 'Idem se vratiti prvome muu, jer sretnija bijah prije nego sada.' 10I ona nije razumjela da joj ja davah i ito i mot i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega nainie baale. 11Stoga u uzeti natrag svoje ito u svoje vrijeme i svoj mot u pravi as; oduzet u svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; 12sad u joj otkriti sramotu na oi njenih milosnika, i nitko je iz moje nee izbaviti ruke. 13Uinit u kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlaacima, subotama i svim blagdanima njezinim. 14Opustoit u joj okote i smokve za koje je govorila: 'To je plaa to mi je dadoe moji milosnici.' Obratit u ih u ikarje, i ivotinje e ih poljske obrstiti. 15Kaznit u je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - rije je Jahvina. 16Stoga u je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu. 17I vratit u joj ondje njene vinograde, i od Doline u akorske uiniti vrata nade. Ondje e mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izila iz Egipta. 18U onaj dan - rije je Jahvina - ti e me zvati: 'Muu moj', a nee me vie zvati: 'Moj Baale.' 19Uklonit u joj iz usta imena baalska i nee im vie ime spominjati. 20U onaj dan, uinit u za njih savez sa ivotinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, ma i boj istrijebit u iz zemlje da mirno u njoj poiva. 21Zaruit u te sebi dovijeka; zaruit u te u pravdi i u pravu, u njenosti i u ljubavi; 22zaruit u te sebi u vjernosti i ti e spoznati Jahvu. 23U onaj dan - rije je Jahvina - odazvat u se nebesima, a ona e se zemlji odazvati; 24zemlja e se odazvati itu, motu i ulju, a oni e se odazvati Jizreelu. 25I posijat u ga u zemlji, zamilovat u Nemilu, Ne-narodu mom rei u: 'Ti si narod moj!' a on e rei: 'Boe moj!'"