1ujte rije Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje. 2Nema vie vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Bojega u zemlji, ve proklinjanje i la, ubijanje i kraa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stie. 3Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru. 4Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, sveenie. 5Danju ti posre, a nou s tobom posre i prorok; pogubit u mater tvoju. 6Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz sveenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja u tvoje zaboraviti sinove. 7to ih je vie bivalo, vie su protiv mene grijeili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili. 8Grijesima mog naroda oni se hrane, dua im hlepi za bezakonjem njegovim. 9I sa sveenikom bit e k'o i s narodom; kaznit u ga za njegove putove i naplatit u mu za njegova djela. 10Jest e, ali se nasititi nee; bludniit e, ali se nee mnoiti, jer oni su prestali tovati Jahvu - 11blud, mot i vino zarobie im srce. 12Narod moj savjet trai od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju. 13Oni rtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vae keri bludu, ine li preljub vae nevjeste, 14neu vam kazniti keri to bludnie niti nevjeste vae to preljub ine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i rtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja! 15Ako li se ti bludu odaje, Izraele, neka bar Juda ne grijei! I ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se "ivoga mi Jahve." 16Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi? 17Efrajim se udruio s kumirima: pusti ga! 18A kad zavre pijanku, bluda se prihvaaju, Sramotu vole vie nego Slavu svoju. 19Vihor e ih svojim krilima stegnuti i njihovi e ih osramotit' rtvenici.