1"Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on e nas iscijeliti: on je udario, on e nam poviti rane; 2poslije dva dana oivit e nas, treeg e nas dana podignuti i mi emo ivjeti pred njim. 3Teimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On e nam doi poput dada jesenskog, poput kie proljetne to natapa zemlju." 4to za tebe mogu uiniti, Efrajime? to za tebe mogu uiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaa, k'o rana rosa koje nestaje. 5Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijeima usta svojih; al' sud e tvoj izai k'o svjetlost. 6Jer ljubav mi je mila, ne rtve, poznavanje Boga, ne paljenice. 7Al' oni su kod Adama prekrili Savez i ondje mene iznevjerili. 8Gilead je grad zlikovaki, pun krvavih tragova. 9Druba je sveenika kao zasjeda razbojnika: ubijaju na ekemskom putu; odista, sramotu poinjaju! 10Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael. 11I tebi sam, Judo, etvu odredio kad okrenem udes naroda svoga.