1Trublju na usta, poput straara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez prestupie, otpadoe od moga Zakona. 2Meni viu: "Poznajemo te, Boe Izraelov." 3Ali je Izrael odbacio dobro, duman e ga progoniti. 4Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga. Od srebra svog i zlata nainie sebi kumire da budu uniteni. 5Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle e ostati neisti sinovi Izraelovi? 6Umjetnik ga je neki nainio, i ono Bog nije. Prometnut e se u komadie tele samarijsko. 7Posijali su vjetar, i poet e oluju; ito im nee proklijati, nee brana dati; ako ga i dade prodrijet e ga tuinci.

8Progutan je Izrael, evo ga meu narodima poput nevrijedne posude; 9jer otioe k Asircu, divljem magarcu to sam ivi! Efrajim obdaruje milosnike. 10Neka ih samo obdaruje, meu narode u ih sada razasuti: i doskora e uzdrhtati pod teretom kralja knezova. 11rtvenike je umnoio Efrajim, za grijeh su mu oni posluili. 12Da mu i tisuu zakona svojih napiem, oni ih smatraju tuima. 13Nek' rtvuju klanice to mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad e se spominjati bezakonja njihova i njihove e kazniti grijehe: u Egipat e se oni vratiti. 14Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je namnoio gradove tvrde. Oganj u pustiti na gradove njegove; vatra e mu dvorove progutati.