1Ne raduj se, Izraele, ne klii k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivi Boga svoga, zavolio si plau bludniku po svim gumnima itnim. 2Ni gumno ni kaca nee ih hraniti, i mlado e ih vino prevariti. 3Nee vie ivjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim e se vratiti u Egipat i neista e jela jesti u Asuru. 4Nee vie Jahvi lijevati vina, nit' e mu prinositi rtve svoje; kruh e im biti kao kruh alosti, i neist e biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh samo za njih, nee ui u Dom Jahvin. 5to ete initi na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine? 6Jer, evo gdje odoe pred pustoenjem; prihvatit e ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva e batiniti, atore e njihove obrasti trnje. 7Dooe dani kazne! Dooe dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovnitva. 8Efrajim uhodi ator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kui Boga njegova. 9U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut e se Jahve bezakonja njihova i grijehe e njihove kazniti. 10Kao groe u pustinji naoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vae; oni dooe u Baal Peor, posvetie se sramoti i postadoe grozote kao ljubimci njihovi. 11Odletje poput ptice slava Efrajimova: od roenja, od utrobe, od zaea. 12Ako i podignu svoje sinove, oduzet u ih prije dobi muevne, da, teko njima kada ih ostavim! 13Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posaen, al' e Efrajim djecu svoju voditi na klanje. 14Daj im, o Jahve! A to da im dade? Daj im krilo jalovo, dojke usahle. 15U Gilgalu sva je njihova zloa, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kue svoje u ih izagnati, voljeti ih vie neu, svi su im knezovi odmetnici. 16Pogoen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda nee imati. Ako im se i rodi djece, ubit u im mili plod utrobe. 17Odbacit e ih Bog moj jer ga nisu posluali; i potucat e se meu narodima.