1Vienje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. 2ujte, nebesa, posluaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoe. 3Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." 4Jao, grena li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovakog, pokvarenih sinova! Jahvu ostavie, prezree Sveca Izraelova, njemu su okrenuli lea. 5Ta gdje da vas jo udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; 6od pete do glave nidje zdrava mjesta, ve ozljede, modrice, otvorene rane, ni oiene, ni povijene, ni uljem ublaene. 7Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oi haraju tuinci - pusto k'o kad propade Sodoma. 8Ki sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. 9Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slini. 10ujte rije Jahvinu, glavari sodomski, posluaj zakon Boga naega, narode gomorski! 11"to e mi mnotvo rtava vaih?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. 12Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ite da gazite mojim predvorjima? 13Prestanite mi nositi nitavne prinose, kad mi omrznu. Mlaaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaine. 14Mlaake i svetkovine vae iz sve due mrzim - teki su mi, podnijet' ih ne mogu! 15Kad na molitvu ruke irite, je od vas oi odvraam. Molitve samo mnoite, ja vas ne sluam. Ruke su vam u krvi ogrezle, 16operite se, oistite. Uklonite mi s oiju djela opaka, prestanite zlo initi! 17Uite se dobrim djelima: pravdi teite, ugnjetenom pritecite u pomo, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." 18"Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet e poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat e kao vuna. 19Htjednete l' me posluati, uivat ete plodove zemaljske. 20U buntovnitvu ako ustrajete, prodrijet e vas ma." Tako usta Jahvina govorahu. 21Kako li posta bludnicom tvra vjerna? Bjee puna pravinosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. 22Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. 23Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskrauju, udovika parnica ne stie k njima. 24Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dumanima! 25Kada na te ruku pruim, da luinom tvoju trosku oistim, da iz tebe uklonim olovo! 26Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poetku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrom vjernosti." 27Sud pravedni otkupit e Sion, a pravda obraenike njegove. 28Otpadnici i grenici skrit e se zajedno, a oni to Jahvu naputaju poginut e. 29Da, stidjet ete se zbog hrastova to ih sad oboavate i crvenjet ete zbog gajeva u kojima sad uivate. 30Jer, bit ete poput hrasta osuena lia i poput gaja u kojem vode nema. 31Junak e biti kuina, a iskra djelo njegovo, zajedno e izgorjeti, a nikoga da ugasi.