1Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlaiteljske; 2koji uskrauju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljakaju sirote! 3to ete initi u dan kazne kad izdaleka propast doe? Kom ete se za pomo utei, gdje ostaviti blago svoje 4da se ne morate meu roblje pognuti, pasti meu poklanima? Na sve to gnjev se njegov nee smiriti, ruka e mu ostat' ispruena. 5Jao Asiru, ibi gnjeva mojega, prutu kojim srdba moja zamahuje! 6Na puk ga poslah nevjeran, na narod to me razjari, da ga oplijeni i opljaka, da ga izgazi k'o blato na ulici. 7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, ve u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. 8Govorae: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi? 9Nije li Kalno kao Karkemi? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? 10Kao to mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, 11kao to uinih sa Samarijom i kumirima njenim, neu li uiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?" 12I kad dovri Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit e plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih oiju. 13Jer ree: "Uinih snagom svoje ruke i mudrou svojom, jer sam uman; uklonih mee narodima i blaga njihova opljakah, kao junak oborih one to sjede na prijestoljima. 14Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao to se kupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepee, kljun otvori, zapijue." 15Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijee? Hoe li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da iba mae onim koji je podie, il' tap die onog koji drvo nije; 16Jahve nad Vojskama poslat e stoga gojaznima njegovim skonanje, slavu e mu ognjem potpaliti, kao to se vatra potpiruje. 17Svjetlost Izraelova bit e poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji e zapalit' i prodrijeti dra njegov i trnje njegovo u jednome danu. 18I krasotu njegovih uma i vonjaka unitit e od srike do kore, ona e biti k'o bolesnik to se trne; 19ostatak stabala umskih bit e lako izbrojiti - dijete e ih lako popisati. 20U onaj dan: Ostatak Izraelov i preivjeli iz kue Jakovljeve nee se vie oslanjati na onoga koji ih bije, ve e se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. 21Ostatak e se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome. 22Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo e se Ostatak njegov vratiti. Odreeno je unitenje, pravda se prelila, 23Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat e, kako odredi, svu zemlju. 24Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj to prebiva na Sionu, ne boj se Asira kad te ibom tue, kad tap die na tebe. 25Jer, jo malo, vrlo malo, i gnjev moj e prestati, moja e ih jarost unititi." 26Na nj e Jahve nad Vojskama biem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i tap e dii nad more k'o na putu egipatskom. 27U onaj dan: s lea e ti breme pasti i jaram njegov s vrata e ti nestat'. 28Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlae. 29Prelaze klance, u Gebi im je noite; Rama dre, Gibea aulova bjei. 30Vii iza glasa, Bat Galime! Sluaj ga, Lajo! Odgovori mu, Anatote! 31Madmena pobjee, utekoe stanovnici gebimski. 32Jo danas zaustavit e se u Nobu, rukom prijeti gori Keri sionske, Brijegu jeruzalemskom. 33Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kree grane silom strahovitom: najvii su vrci posjeeni, ponajvii snieni. 34Pod sjekirom pada umska gutara, sa slavom svojom pada Libanon.