1Da, smilovat e se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da poine u svojoj zemlji. Pridruit e im se doljak i prikljuiti se domu Jakovljevu. 2Sami e narodi po njih doi i odvesti ih u njihov kraj, a njih e Dom Izraelov batiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i slukinje. I zarobit e one koji njih bijahu zarobili i gospodovat e nad svojim tlaiteljima. 3U dan kad ti Jahve dade da poine od svojih stradanja, nemira i tekog robovanja kojima te pritisnue, 4zapjevat e ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlaenja? 5Jahve slomi tap zlikovaki i ezlo vladarsko 6to je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, to je gnjevno vladalo narodima progone' ih nemilice. 7Poiva, miruje sva zemlja kliui od radosti. 8Nad tobom se raduju empresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas vie sjei!" 9Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doeka kada doe. U tvoju ast ono budi sjene, sve zemaljske mogunike, ono die s prijestolja sve kraljeve naroda. 10Svi ti oni progovaraju: "I ti si skren k'o i mi, nama si slian postao. 11Oholost se tvoja srui u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je leaj od trulei, a crvi tvoj su pokriva. 12Kako pade sa nebesa, Svjetlonoo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? 13U svom si srcu govorio: 'Uspet u se na nebesa, povrh zvijezda Bojih prijesto u sebi dii. Na zbornoj u stolovati gori na krajnom sjeveru. 14Uzai u u visine oblane, bit u jednak Vinjemu.' 15A srui se u Podzemlje, u dubine provalije!" 16Koji te vide, motre te i o tebi razmiljaju: "Je li to ovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, 17koji je u pustinju svijet obraao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sunjeva svojih nikad nije kui otputao?" 18Kraljevi naroda svi u asti poivaju, svaki u svojoj grobnici. 19A ti si iz groba izbaen kao smee odvratno, pokriven poklanima, maem probodenima, koji su na ploe grobne pobacani k'o strvina zgaena! 20Nee se zdruiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju unitio i narod svoj poklao. I nikad se vie nee spominjati pleme zlikovako. 21Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se vie ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta! 22Ustat u na njih - rije je Jahve nad Vojskama - i zatrt u Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rije je Jahvina. 23Dat u ga u posjed jeevima i movarama. Pomest u ga metlom zatornom - rije je Jahve nad Vojskama. 24Zakleo se Jahve nad Vojskama: "to zamislih, zbit e se, to naumih, izvrit e se! 25Skrit u Asur u svojoj zemlji, zgazit u ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih e spasti, spast e im s plea breme njegovo." 26Takva je odluka stvorena protiv itave zemlje; takva je ruka pruena protiv svih naroda! 27A kad Jahve nad Vojskama odlui, tko da se usprotivi? Kada ruku isprui, tko da je odvrati? 28One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo prorotvo: 29Ne raduj se, sva Filistejo, to se slomi tap koji te udarao, jer e iz korijena zmijinjeg izai ljutica to e izlei zmaja krilatoga. 30Ubogi e pasti na mojim panjacima i u pouzdanju poivati siromasi; glau u pomoriti rod tvoj i pobiti to od tebe ostane. 31Kukajte, vrata! Zapomai, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i ete njegove ne naputa nitko! 32to e se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zatieni siromasi njegova naroda."