1Prorotvo o Moabu. Obno opustoen, aptom pade Ar Moab! Obno opustoen, aptom pade Kir Moab! 2Uspinju se u hram dibonski, na uzviice da plau; nad Nebom i nad Medebom Moab narie! Sve su glave ostriene, a sve brade obrijane; 3na ulicama oblae vree, na njegovim krovovima leleu! Na njegovim trgovima svi nariu i suze prolijevaju. 4Jauu Hebon i Eleala, do Jahasa jauk se uje. Zato dru bokovi Moabu, strepi dua njegova; 5srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plaui; putem horonajimskim razlijee se jauk nad propau. 6Da! Vode nimrimske postadoe pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila vie nema. 7Zato steevinu koju stekoe i ono to pritedjee nose preko Potoka vrba. 8Da! Jauk se razlijee po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima. 9Da! Vode dimonske krvi su pune, i jo jednu nesreu dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preivjele u zemlji.