1aljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Keri sionske. 2Kao razbjegle ptice, kao raspreno gnijezdo bit e keri moapske na arnonskim gazovima. 3Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao no razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca. 4Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustonikom. Kad se skona tlaitelj, kad nestane pustonika, kad ugnjeta iezne iz zemlje, 5uvrstit e se prijesto u blagosti i na njemu e vjerno stolovati, u atoru Davidovu, sudac koji pravo ite i pravdu ini. 6uli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. 7Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauu, za kolaima groanim iz Kir Heresa jauu posve slomljeni. 8Jer uvenue nasadi hebonski, trsje sibmansko, i lie su mu pomlatili gospodari naroda. Sezae do Jazera, zamicae u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora. 9Zato plaem za trsjem sibmanskim kao to plae Jazer, suzama te ja zalijevam, Hebone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se zau; 10nestade iz vonjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne klie se od radosti; ne masti se vino u kaci, zamuknu podvikivanje. 11Zato utroba moja za Moabom poput harfe dre, a grudi mi za Kir Hereom. 12Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzviicama dolazei u svetite da se moli: nita postii nee. 13Ovo je rije koju neko ree Jahve protiv Moaba. 14A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamnike, slava e Moabova, sa svim velikim mnotvom njegovim, potamnjeti, a to od nje ostane, bit e maleno, slabo i nemono."