1Prorotvo o Damasku. Gle, prestat e Damask biti gradom i postat e hrpom ruevina; 2njegovi gradii, dovijek naputeni, bit e panjak stadima; leat e u njima i nitko ih nee tjerati. 3Izgubit e Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit e se to i slavi sinova Izraelovih - rije je Jahve nad Vojskama. 4U onaj dan smanjit e se slava Jakovljeva, spast e salo tijela njegova. 5Bit e k'o kad etelac ito hvata, a ruka mu anje klasje, kao kad se pabire klasovi u refajimskoj dolini - 6ostat e samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, etiri ili pet na granama drveta - rije je Jahve, Boga Izraelova. 7U onaj dan ovjek e pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oi k Svecu Izraelovu. 8Nee vie gledati rtvenika, djela svojih ruku, nee vie gledati onoga to njegovi prsti stvorie: aere i sunane stupove. 9U onaj e dan gradovi tvoji biti naputeni, kao to bjehu naputeni hivijski i amorejski kad ih ostavie pred Izraelcima, i opustjet e, 10jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadi ljupke biljke i strane presauje mladice; 11u dan kad ih posadi, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada etva u dan nevolje, u dan boli neizljeive. 12Jao, buka naroda mnogobrojnih; bue kao to bui more; um naroda koji ume k'o to umore silne vode. 13ume narodi kao to silne vode umore, al' kad On im zaprijeti, bjee daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o praina u vihoru. 14Naveer eto straha; prije svanua vie ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih to nas pljakaju.