1Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kukih, 2tebi koja alje morem glasnike i vodom u amcima rogoznim. Idite, brze skorotee, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu ilavu, zavojevau, ija je zemlja rijekama izbrazdana. 3Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, itelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, sluajte. 4Jer ovako mi govori Jahve: "Mirno u gledati s mjesta svojega, k'o prozirna ega podnevna, k'o rosan oblak za vruine etvene. 5Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, noima e posjei mladice, povezati, ukloniti grane. 6Svi e biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice e na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati." 7U ono e vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod ilav i zavojevaki, ija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion.