1Vienje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: 2Dogodit e se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit e postavljena vrh svih gora, uzviena iznad svih bregova. K njoj e se stjecati svi narodi, 3nagrnut e mnoga plemena i rei: "Hajde, uziimo na Goru Jahvinu, poimo u Dom Boga Jakovljeva! On e nas nauiti svojim putovima, hodit emo stazama njegovim. Jer e iz Siona Zakon doi, iz Jeruzalema rije Jahvina." 4On e biti sudac narodima, mnogim e sudit' plemenima, koji e maeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Nee vie narod dizat' maa protiv naroda nit' se vie uit' ratovanju. 5Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! 6Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuincima. 7Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. 8Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim to njihovi nainie prsti. 9Smrtnik e se poviti, ovjek sniziti; ne prataj im. 10Ui meu peine, skrij se u prainu, pred uasom Jahvinim, pred sjajem velianstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 11Ohol pogled bit e skren i bahatost ljudska poniena. Jahve e se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. 12Da, bit e to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju to se uzvisie, da ih obori; 13protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova baanskih; 14protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; 15protiv svake visoke tvre i svih tvrdih zidina; 16protiv sveg brodovlja tarikog i svih brodova raskonih. 17Oholost ljudska skrit e se i bahatost ljudska poniziti. Jahve e se uzvisiti, on jedini - u dan onaj, 18i kumiri e netragom nestati. 19Uite u rupe meu peinama i u spilje zemaljske pred uasom Jahvinim, pred sjajem velianstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 20U dan onaj: bacit e svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi naini da im se klanja, 21kad utee u upljine peina i u raspukline stijena pred uasom Jahvinim, pred sjajem velianstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 22uvajte se, dakle, ovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer to vrijedi?