1Prorotvo primorskoj pustinji. Kao to vihori, hujei nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna 2- otkri mi se u stranom vienju - tako pljaka pljaka, pustonik pustoi. "Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajit u sve jauke." 3Zato bedra moja probadaju grevi; bolovi me spopadaju k'o trudovi porodilju; od smuenosti ogluih, od straha obnevidjeh. 4Srce mi dre, groza me obuze, sumrak za kojim eznuh postade mi uas. 5Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte, knezovi, maite tit! 6Jer Gospod mi ovako ree: "Idi, postavi straara! to vidi, nek' javi. 7Vidi li konjanike, jahae udvojene, jahae na magarcima, jahae na devama, neka dobro pazi s panjom napetom!" 8A straar viknu: "Povazdan, Gospodaru, stojim na straarnici, itavu no na strai prostojim." 9I gle, dolaze konjanici, jahai udvojeni. Oni mi viknue, oni rekoe: "Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbie." 10Omlaeno ito, edo gumna moga, to uh od Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam! 11Prorotvo o Edomu. Viu mi iz Seira: "Straaru, koje je doba noi? Straaru, koje je doba noi?" 12Straar odgovori: "Dolazi jutro, a zatim opet no. Hoete li pitati, pitajte, vratite se, doite!" 13Prorotvo o Arapima. U ikarama pustinjskim poivate, dedanske karavane. 14Vodu iznesite pred edne, stanovnici zemlje temske, iziite s kruhom pred bjegunca. 15Pred maevima bjee oni, pred maem trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem estokim. 16Da, ovako mi ree Gospod: "Jo jedna godina, godina nadniarska, i nestat e sve slave Kedrove. 17A od mnogobrojnih strijelaca meu hrabrim sinovima Kedrovim malo e ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.