1Prorotvo o Dolini vienja: to ti je da uzlazi sav na krovove, 2grade pun vreve, grade buni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoe od maa, nit' u boju poginue mrtvi tvoji; 3glavari svi ti zajedno pobjegoe, u ropstvo padoe luka ne napevi. Zasunjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoe daleko. 4Zato velim: "Ostavite me, zaplakat u gorko; nemojte me tjeiti zbog unitenja naroda moga." 5Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini vienja zid se rui, vapaj za pomo die se u goru. 6Elam tobolac uzima, Aram konja jae, a Kir tit otkriva. 7Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stiu pred vrata. 8Tako pada Judi zatita. U onaj dan svrnuo si pogled na oruje u umskoj kui. 9Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka. 10Prebrojiste kue jeruzalemske, poruiste kue da zid uvrstite. 11Izmeu dva zida nainiste spremite za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog to davno sve smisli. 12Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivae vas u dan onaj da plaete i tugujete, da obrijete glave i pripaete kostrijet. 13A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti." 14Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj nee vam se oprostiti", ree Jahve, Gospod nad Vojskama. 15Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom dvorjaninu, k ibni, nadstojniku dvora, 16koji klee sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalite usijeca: 'to tu posjeduje i koga tu ima da sebi klee grobnicu?' 17Gle, Jahve e te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snano e te uhvatiti, 18smotat e te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji irokoj! Ondje ti e umrijeti, s kolima to ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!" 19Liit u te tvoje slube, otjerat te sa tvog mjesta; 20i pozvat u svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. 21Obui u mu tvoju haljinu, tvojim u ga pojasom opasat', tvoju u mu vlast predati u ruke te e biti otac iteljima jeruzalemskim i kui Judinoj. 22Metnut u mu na plea klju od kue Davidove: kad otvori, nitko nee zatvoriti, kad zatvori, nitko nee otvoriti. 23Kao klin zabit u ga na tvrdu mjestu; i postat e prijesto slave domu oca svojega. 24O njega e se vjeati sva slava njegova doma oinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posue, od zdjelica do upova. 25U onaj dan - rije je Jahve nad Vojskama - izvui e se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit e se i pasti. I sav teret to je visio na njemu razbit e se, jer je Jahve govorio.