1Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo udesan naum, smiljen od davnine, istinit i vjeran, 2jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvreno u ruevine. Tvra neprijateljska vie nije grad, dovijeka se vie obnoviti nee. 3Zato te slavi narod snaan, grad monih plemena tebe se boji; 4jer ti si utoite nevoljnom, utoite ubogom u nevolji; ti si skrovite od pljuska i od ege zaklon, jer ud je silnika kao pljusak zimski; 5kao ega nad zemljom sunom ti gui graju neprijatelja; kao ega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednika. 6I Jahve nad Vojskama spremit e svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sone, od vina staloena. 7Na ovoj gori on e raskinuti zastor to zastirae sve narode, pokriva koji sva plemena pokrivae 8i unitit e smrt zasvagda. I suzu e sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu e svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve ree. 9I rei e se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog na, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kliimo i veselimo se spasenju njegovu, 10jer ruka Jahvina na ovoj gori poiva!" Moab je izgaen na svome mjestu kao to se gazi slama na bunitu; 11ondje on razmahuje rukama kao to ih razmahuje pliva kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih. 12Visoku tvru tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah rui.