1Teko gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima to uvrh plodnog dola lee vinom opijeni! 2Evo, od Gospoda jaki i moni, kao pljusak s tuom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca. 3Bit e izgaen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih 4i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit e kao rana smokva prije ljeta: im je tko spazi, odmah je ubere. 5U onaj dan Jahve nad Vojskama postat e kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda - 6duh pravde onome koji sjedi na stolici sudakoj i sranost onome koji odbija napad na vrata. 7Oni posru od vina, teturaju od estoka pia: sveenici i proroci od estoka pia posru; omami ih vino; teturaju od estoka pia, posru u vienjima, ljuljaju se sudei. 8Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje ista mjesta nema! 9"Koga on to ui mudrosti, koga on upuuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju? 10Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer am, zeer am." 11Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit e se ovom narodu. 12On im ree: "Evo poinka, dajte umornom da otpoine! Evo odmora!" Ali ne htjedoe posluati. 13Zato e im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer am, zeer am", da hodei padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate. 14Stoga ujte rije Jahvinu, vi podsmjevai, vi to vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. 15Vi velite: "Sklopismo savez sa smru i s Podzemljem uinismo sporazum. Kad proe bi razorni, ne, nee nas dohvatiti, jer od lai nainismo sebi sklonite i od obmane skrovite." 16Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje nee propasti. 17I uzet u pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tua e vam zastrti sklonite od lai, a voda otplaviti skrovite; 18propast e savez va sa smru, va sporazum s Podzemljem odrat' se nee. Kada bi razorni proe, satrt e vas; 19kad god proe, dohvatit e vas; prolazit e svako jutro, danju i nou. Samo e vas strah uputit u objavu. 20Prekratka e bit' postelja da se ovjek prui, preuzak pokriva da se umota. 21Da, kao na gori Perasimu, Jahve e ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on e se razjariti, da izvri djelo svoje, djelo udnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. 22Podsmijevanja se okanite, da vas jae okovi ne stegnu; jer uh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosueno unitenje. 23Posluajte i ujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu. 24Ore li ora svakog dana, brazdi, brana njivu svoju? 25A kad joj poravna povrinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Penicu gdje treba, proso i jeam, i napokon ra po rubovima? 26Bog ga njegov upuuje, on ga ui djelu pravom. 27Ne mlati se grahor cijepom, nee tokom po kuminu, ve se grahor tapom mlati, a kumin se prutom lupa. 28A da li se ito tare? Ne, nee ga dovijeka mlatiti: po njem e pognat kolski toak i konje, ali ga zdrobiti nee. 29I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrou velikog.