1Teko Arielu! Arielu, gradu to ga opkoli David! Nek' se nie godina na godinu, nek' se izredaju blagdani, 2pa u pritisnuti Ariel i nastat e jauk i lelek. Za mene e biti Ariel, 3opkolit u te kao David, rovovima okruiti, suprot tebi nasipe u dii. 4Oboren govorit e sa zemlje, iz praha mucat' rijeju priguenom, glas e ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha e aptati besjedu. 5Kao sitna praina bit e mnotvo tvojih dumana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka: 6pohodit e te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem to prodire. 7Bit e k'o san, utvara nona: mnotvo svih naroda to vojuje s Arielom i svih onih koji zavojtie na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesnie. 8Bit e kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna eluca; i kao kad edan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako e se dogoditi mnotvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske. 9Stanite, skamenite se od uda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posru, ali ne od silna pia. 10Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oi vae - proroke, zastro glave vae - vidioce. 11Zato e vam svako vienje biti kao rijei u zapeaenoj knjizi: dade li se kome tko zna itati govorei: "De, itaj to!" - on e odgovoriti: "Ne mogu jer je zapeaena." 12A dade li se kome tko ne zna itati govorei: "itaj to!" - on e odvratiti: "Ne znam itati." 13Jahve ree: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama asti, a srce mu je daleko od mene i njegovo tovanje nauena ljudska uredba, 14zato u, evo, i dalje udno postupati s ovim narodom - udno i preudno: i propast e mudrost njegovih mudraca, pomrait se umnost njegovih umnika." 15Teko onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?" 16Kolike li naopakosti vae! Cijeni li se glina kao lonar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on nainio"? Ili lonac da rekne lonaru: "On ne razumije nita"? 17Nee li se naskoro Libanon u vonjak pretvoriti, a vonjak izroditi u umu? 18I ut e u onaj dan gluhi rijei knjige; osloboene mraka i tmine, oi e slijepih vidjeti. 19A siromasi e se opet radovati u Jahvi, najbjedniji e klicat' Svecu Izraelovu, 20jer nee vie biti silnika, nestat e podsmjevaa, istrijebit e se svi koji zlo snuju: 21oni koji rijeju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizato obaraju pravednika. 22Zato ovako govori Jahve, Bog kue Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Nee se odsad vie stidjeti Jakov i vie mu nee lice blijedjeti, 23jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit e ime moje." Svetit e Sveca Jakovljeva, bojat e se Boga Izraelova. 24Zabludjeli duhom urazumit e se, a oni to mrmljaju primit e pouku.