1Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomo u kruhu i pomo u vodi, 2junaka i ratnika, suca i proroka, vraa i starjeinu, pedesetnika i odlinika, 3savjetnika i mudra gatara i onoga to se bavi aranjem. 4"A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju." 5Ljudi se gloe jedan s drugim i svaki s blinjim svojim; dijete nasre na starca, prostak na odlinika 6te svatko brata hvata u oinskoj kui: "Ti ima plat, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!" 7A on e se, u dan onaj, braniti: "Neu da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plata: ne stavljajte me narodu za glavara." 8Jeruzalem se rui i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove. 9Lice njihovo protiv njih svjedoi, razmeu se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. 10Kaite: "Blago pravedniku, hranit e se plodom djela svojih! 11Jao opakome, zlo e mu biti, na nj e pasti djela ruku njegovih." 12Deran tlai narod moj i ene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodi. 13Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim, 14Jahve dolazi na sud sa starjeinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustoili, u vaim je kuama to oteste siromahu. 15S kojim pravom narod moj tlaite i gazite lice siromaha?" - rije je Jahve, Gospoda nad Vojskama. 16I ree Jahve: "to se to ohole keri sionske te ispruena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? 17Oelavit e Gospod tjeme keri sionskih, obnait e Jahve golotinju njihovu." 18U onaj e dan Gospod strgnuti sve ime se ona ponosi: ukosnice i mjeseie, 19naunice, narukvice i koprene, 20poveze, lanie, pojaseve, boice s miomirisima i privjese, 21prstenje i nosne prstenove, 22skupocjene haljine i plateve, prijevjese i torbice, 23zrcala i kouljice, povezae i rupce. 24Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovra, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, ig. 25Muevi tvoji od maa e pasti, junaci tvoji u kreevu. 26Vrata e tvoja kukat' i tugovati, na zemlji e sjedit' naputena.