1Teko sinovima odmetnikim! - rije je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju. 2Zaputie se u Egipat, ne pitajui usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se zatite u sjeni Egipta. 3Zaklon faraonov bit e na sramotu, i na ruglo zatita u sjeni Egipta. 4Eno mu knezova ve u Soanu, podanici stigoe u Hanes: 5svi e se oni razoarati u narodu beskorisnom, nee im biti na pomo ni na korist, ve na sramotu i porugu. 6Prorotvo o negepskim ivotinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji riu, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na leima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom. 7Jer prazna je i nitavna pomo Egipta, zato ga i zovemo: Rahab - danguba. 8Ded napii na plou i zapii u knjigu da vremenima buduim svjedoanstvo ostane. 9Ovo je narod odmetniki, sinovi laljivi, sinovi koji nee da sluaju Zakon Jahvin. 10Vidovitima oni govore: "Okanite se vienja!" a vidiocima: "Ne prorokujte istinu! Govorite nam to je ugodno, opsjene nam prorokujte! 11Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s oiju Sveca Izraelova!" 12Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: "Jer rije ovu odbacujete, a uzdate se u opainu i prijevaru i na njih se oslanjate, 13grijeh e vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izboene, koja prijeti ruenjem. 14Da se srui k'o to se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se meu krhotinama ne nae ni rbine, erave da uzme s ognjita il' zagrabi vode iz studenca." 15Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaa. Ali vi ne htjedoste. 16Rekoste: 'Ne! Pobjei emo na konjima!' - i zato, bjeat ete! 'Na brzim emo konjima jahati!' - i zato, bit e bri vai neprijatelji!" 17Pobjei e vas tisua kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u bijeg ete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljaa na vrhu gore il' na brijegu zastava. 18Al' Jahve eka as da vam se smiluje, i stog izgleda da vam milost iskae, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega ekaju. 19Da, pue sionski koji ivi u Jeruzalemu, vie ne plai! im zauje vapaj tvoj, odmah e ti se smilovati; im te uje, usliit e te. 20Hranit e vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se vie nee kriti tvoj Uitelj - oi e ti gledati Uitelja tvoga. 21I ui e tvoje uti rije gdje iza tebe govori: "To je put, njime idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. 22Smatrat e neistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit e ih kao neist i rei im: "Napolje!" 23A on e dati kiu tvojem sjemenu to ga posije u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit e obilat i hranjiv. Stoka e tvoja pasti u onaj dan po prostranim panjacima. 24Volovi i magarci to obrauju zemlju jest e osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijaom. 25I na svakoj gori i na svakome povienom brijegu bit e potoka i rjeica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu ruile. 26Tada e svjetlost mjeseeva biti kao svjetlost sunana, a svjetlost e sunana postati sedam puta jaa, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlijei rane svojih udaraca. 27Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdriv. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj to prodire. 28Dah mu je kao potok nabujali to do grla see. On dolazi da prosije narode reetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u eljusti naroda. 29Tad e vam pjesma biti kao u noima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodoasti na Goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj. 30Jahve e zagrmjet glasom veliajnim i pokazat ruku svoju to udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupe kamene. 31Od glasa Jahvina prepast e se Asur, ibom oinut. 32I kad god ga udari iba kaznena, kojom e ga Jahve iibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje! 33Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomaa visoka, iroka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega e spaliti.