1Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: 2svaki je kao zavjetrina, utoite od nevremena, kao u sunoj zemlji potoci, kao sjena u ednoj pustari. 3Oi vidovitih nee vie biti slijepe, ui onih to uju sluat e pozorno; 4srce nerazumnih shvaat e mudrost, mucavci e govorit' okretno i razgovijetno; 5pokvarenjaka nee vie zvati plemenitim, varalicu nee vie drat' odlinikom. 6Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da poini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna eluca, da ednome napitak uskrati. 7U varalice pakosno je oruje; on spletke samo kuje, da laima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. 8U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. 9Ustajte, ene nehajne, sluajte moj glas; keri lakoumne, ujte mi besjedu. 10Za godinu i nekoliko dana drhtat ete, lakoumnice, jer jematve nee biti, plodovi se nee brati. 11Drite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnaite, oko bedara kostrijet opaite! 12Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; 13zbog njiva naroda mojega to raaju trnjem i draem; zbog svih kua veselih, grada razigranog. 14Jer, naputena bit e palaa, opustjet e buni grad; Ofel i kula postat e brlog dovijeka - bit e radost divljim magarcima, paa stadima, 15dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad e pustinja postat' vonjak, a vonjak se u umu pretvorit'. 16U pustinji e se nastaniti pravo, i pravda e prebivati u vonjaku. 17Mir e biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. 18Narod e moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrinim poivalitima. 19A uma e biti oborena, grad e biti snien. 20Blago vama: sijat ete kraj svih voda, putajui vola i magarca da slobodno idu!