1Teko tebi koji nepustoen pustoi, koji pljaka nepljakan, kad prestane, tebe e opustoiti, opljakat' te kad prestane pljakati. 2Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi miica naa svako jutro, na spas u doba nevolje. 3Od silna tutnja pobjegoe narodi, ti ustade, rasprie se puci 4i plijen se skuplja kao to se kupe ake, na nj e navaliti kao jato skakavaca. 5Uzvien je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednou. 6Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. 7Gle, stanovnitvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plau gorko. 8Opustjee ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. 9Gine zemlja u alosti, u stidu vene Libanon. aron je kao stepa, Baan i Karmel ogoljee. 10"Sada u ustati", veli Jahve, "sada u se dii, sada uzvisiti. 11Zaeste sijeno, rodit ete slamu; dah moj prodrijet e vas kao oganj. 12Narodi e biti sagani u vapno, kao posjeeno trnje to gori u vatri. 13ujte, vi koji ste daleko, to sam uinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" 14Na Sionu strepe grenici, trepet spopada bezbonika: "Tko e od nas opstati pred ognjem zatornim, tko e od nas opstati pred arom vjenim?" 15Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje ui da ne uje o krvoproliu, koji zatvara oi da ne vidi zlo: 16on e prebivati u visinama, tvre na stijenama bit e mu utoite, imat e dosta kruha i vode e mu svagda dotjecati. 17Oi e ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat e zemlju nepreglednu. 18Srce e ti u strahu misliti: Gdje li je onaj to je brojio, gdje li onaj to je mjerio, gdje li onaj to je prebrajao mladie? 19Nee vie vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana to ga nitko ne razumije. 20Pogledaj na Sion, grad blagdana naih: oi e ti Jeruzalem vidjeti, prebivalite zatieno, ator to se ne prenosi, kojem se kolii nikad ne vade, nit' mu se ijedno ue otkida. 21Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i irokih rukavaca: nee onud proi nijedna laa s veslima niti e koji bojni brod projedriti. 22Jer Jahve je sudac na, Jahve na vojvoda, Jahve je kralj na - on e nas spasiti. 23Uad ti je popustila, ne moe drati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti e se naplijeniti plijena! 24I nijedan graanin nee rei: "Bolestan sam!" Narodu to ivi ondje krivnja e se oprostiti.