1Pristupite, puci, da ujete, pomno sluajte, narodi; uj, zemljo, i sve to te ispunja, krue zemaljski i sve to raste po tebi! 2Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izrui ih unitenju, pokolju ih predade. 3Lee njihovi pobijeni, smrad se die od trupla mnogih, krv gorama protee, 4raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se svie kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o to lozov list otpada, k'o to se trusi lie smokovo. 5Jer na nebu je opijeni ma moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod to ga prokleh. 6Ma Jahvin krvlju je opijen, omaen pretilinom, krvlju janjeom i jareom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri rtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj. 7S njima e biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja e se njihovom napojiti krvlju, i praina njihova omastit' pretilinom, 8jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti. 9Potoci se njegovi obru u smolu, praina njegova u sumpor, i zemlja e mu postat smola gorea. 10Ni nou ni danju ugasit' se nee, dim e joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta e ostati, za vjekove vjekova nitko nee prolaziti njome. 11Zaposjest e je je i aplja, sova i gavran prebivat e u njoj. Rastegnut e nad njom ue pustoi i visak praznine. 12Ondje e se nastaniti jarci, nee biti vie plemia njezinih, ondje se vie nee proglaavat' kraljevi, svi e joj knezovi biti uniteni. 13Nii e trnje u njenim dvorcima, u tvravama kopriva i striak, ona e biti jazbina agljima, leaj nojevima. 14Ondje e se sretat divlje make s hijenama, jarci e dozivati jedan drugoga; ondje e se odmarati Lilit naav poivalite. 15Ondje e se gnijezditi guja, odlagati jaja, leat' na njima, u sjeni ih tvojoj izlei; onamo e slijetati jastrebovi jedan za drugim. 16Istraujte u knjizi Jahvinoj i itajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako naredie i duh njegov njih sakupi. 17Jer on im je drijeb bacio i ruka im njegova uetom zemlju odmjeri: dovijeka e je oni posjedovati, od koljena do koljena nju e obitavati.