1Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasuena, neka klie stepa, nek' ljiljan procvjeta. 2Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja klie i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i arona; oni e vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga naega. 3Ukrijepite ruke klonule, uvrstite koljena klecava! 4Recite preplaenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vaega, odmazda dolazi, Boja naplata, on sam hita da nas spasi!" 5Sljepake e oi progledati, ui e se gluhih otvoriti, 6tad e hromi skakati k'o jelen, njemakov e jezik klicati. Jer e u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, 7sagana e zemlja postat' jezero, a tlo edno - izvori. U brlozima gdje leahu aglji izrast e rogoz i trska. 8Bit e ondje ista cesta, a zvat e se Sveti put: nitko neist njime nee proi, bezumnici njime nee lutati. 9Ondje nee vie biti lava, nit' e onud zvijer prolaziti, ve e hodit' samo otkupljeni, 10vraati se otkupljenici Jahvini. Doi e u Sion kliu' od radosti, s veseljem vjenim na elima; pratit e ih radost i veselje, pobjei e bol i jauci.