1uvi to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obue kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara ebnu i sveenike starjeine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoe: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispjee djeca do poroaja, a nema snage da se rode. 4Moda je Jahve, Bog tvoj, uo rijei velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu ivome, i moda e Jahve, Bog tvoj, kazniti rijei koje je uo! Pomoli se pobono za Ostatak koji je jo preostao!'" 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im ree: "Kaite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijei koje si uo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut u u njega duh, i kad uje jednu vijest, vratit e se u svoju zemlju. I uinit u da u svojoj zemlji pogine od maa.'" 8Veliki peharnik vrati se i nae asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijae uo da je kralj otiao iz Lakia. 9Douo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojtio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kau Ezekiji: 10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzda, govorei ti: Jeruzalem nee pasti u ruke asirskog kralja. 11Ti zna to su kraljevi asirski uinili svim zemljama izruivi ih prokletstvu! A ti, ti li e se spasiti? 12Jesu li bogovi spasili narode koje su unitili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" 14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proita ga. Zatim ue u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: 16"Jahve nad Vojskama, Boe Izraelov, koji stoluje nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. 17Prikloni uho, Jahve, i pouj! Otvori oi, Jahve, i vidi! Sanheribove ujder rijei koje porui da izruga Boga ivoga. 18Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 19pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, ve djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i unitie. 20Ali sada, Jahve, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!" 21Tad Izaija, sin Amosov, porui Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Usliah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.' 22Evo rijei to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Ki sionska; za tobom mae glavom ki jeruzalemska. 23Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! 24Po slugama si svojim vrijeao Gospoda. Govorio si: s mnotvom kola ja popeh se na vrh gora, na najvie vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najvie i emprese ponajljepe. Dosegoh mu vrh najvii, i vrt njegov umoviti. 25Kopao sam i pio sam vode tue; stopalima tad isuih sve rijeke egipatske. 26uje li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smiljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometne gradove tvrde u razvaline; 27stanovnici njini, nemoni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istonim. 28Znam kad se die i kad sjeda, kad izlazi i kad se vraa. 29Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do uiju mi doe, prsten u ti provui kroz nozdrve, uzde stavit' u vale, vratit u te putem kojim si doao! 30A znak nek' ti bude ovo: ove e se godine jesti to se samo okruni, dogodine to samo uzraste, a tree godine sijte i anjite, sadite vinograde, jedite im rod. 31Preivjeli iz kue Judine, ilje e pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. 32Jer e iz Jeruzalema izai Ostatak. Sauvani s gore Siona. Sve e to uinit' ljubomora Jahve nad Vojskama. 33Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on ui nee, ovamo strijele svoje nee izmetati, k njemu nee ni tit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. 34Vratit e se putem kojim je i doao, u grad ovaj nee ui - rije je Jahvina. 35Grad u ovaj titit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." 36Tad izie Aneo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisua ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 37Sanherib podie tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 38Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubie maem i pobjegoe u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.