1"Tjeite, tjeite moj narod, govori Bog va. 2Govorite srcu Jeruzalema, viite mu da mu se ropstvo okona, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje." 3Glas vie: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu naemu. 4Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i breuljak. to je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. 5Otkrit e se tada Slava Jahvina i svako e je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila." 6Glas nalae: "Vii!" Odgovorih: "to da viem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu draest. 7Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih proe. Doista, narod je trava. 8Sahne trava, vene cvijet, ali rije Boga naeg ostaje dovijeka." 9Na visoku se uspni goru, glasnie radosne vijesti, Sione! Podigni snano svoj glas, glasnie radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vaega!" 10Gle, Gospod Jahve dolazi u moi, miicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. 11Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruju i briljivo njeguje dojilice. 12Tko je akom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove? 13Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? 14S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nauio ga putovima pravde? Tko li ga je nauio znanju, pokazao mu put k umnosti? 15Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! 16Libanon je malen za lomau, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. 17Svi narodi k'o nita su pred njim, nitavilo su njemu i praznina. 18S kime ete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'? 19Ljeva lijeva idol, zlatar ga pozlauje i lijeva od srebra lanie. 20Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vjeta trai umjetnika. da mu naini kip nepomian. 21Zar ne znate? Zar niste uli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? 22On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao ator za stan razapeo. 23On obraa u nita knezove, unitava suce zemaljske. 24Tek to su zasaeni, tek to su posijani, tek to im stabljika u zemlju korijen prui, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese. 25"S kime ete mene prispodobit', tko mi je ravan?" - kae Svetac. 26Podignite oi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. 27Zato kae, Jakove, i ti, Izraele, govori: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmie moja pravica?" 28Zar ne zna? Zar nisi uo? Jahve je Bog vjeni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. 29Umornome snagu vraa, jaa nemonoga. 30Mladii se more i malaku, iznemogli, momci posru. 31Al' onima to se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, tre i ne sustaju, hode i ne more se.