1Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu. 2"Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izruuje narode i kraljeve podlae? Prah su pod maem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspruje. 3Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotiu. 4Tko je to uinio i izvrio? Onaj koji odiskona zove narataje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit u ovaj isti s posljednjima!" 5Otoci gledaju i strah ih obuzima, dru krajevi zemaljski, oni se blie i ve su tu. 6Svatko pomae svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!" 7Ljeva bodri zlatara, onaj koji gladi ekiem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i avlima kip uvruje da se ne pomie. 8Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potome Abrahama, mojega ljubimca! 9Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio." 10Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaem ti, podupirem te pobjednikom desnicom. 11Gle, postidjet e se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit e uniteni i propast e oni to se s tobom parbie! 12Trait e svoje protivnike, ali ih nee nai. Bit e uniteni, svedeni na nita oni koji protiv tebe vojuju. 13Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kaem ti: "Ne boj se, ja ti pomaem." 14Ne boj se, Jakove, crviu, Izraele, liinko, ja sam pomo tvoja - rije je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. 15Gle, inim te mlatilom otrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit e i satirati brda, u prah e pretvoriti bregove. 16Vijat e ih, vjetar e ih odnijeti, vihor e ih raspriti. A ti e kliktati u Jahvi, diit e se Svecem Izraelovim. 17Ubogi i bijedni vodu trae, a nje nema! Jezik im se osui od ei. Ja, Jahve, njih u usliiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neu. 18U goleti bregova otvorit u rijeke i posred dolova izvore. Pustinju u pretvoriti u movaru, a u vrela sunu zemlju. 19Posadit u u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu u poumiti empresom, brijestom i imirom zajedno. 20Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to uini, Svetac Izraelov stvori sve. 21"Iznesite svoj spor, kae Jahve, predoite dokaze, kae kralj Jakovljev. 22Nek' pristupe i nek' nam objave ono to e se zbiti. Ta to su nam otkrili o onom to bijae, to se ispunilo, da o tom mislimo? Il' objavite to e biti, da doznamo ono to dolazi. 23Otkrijte nam to e se poslije zbiti, i poznat emo da ste bogovi. Uinite neto, dobro ili zlo, da se zaudimo i prepadnemo zajedno. 24Ali vi niste nita i djela su vam nitavna, gnusan je koji vas izabere." 25Podigoh ga sa sjevera da doe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao to po glini lonar gazi. 26Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da uje rijei vae. 27Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. 28Gledao sam, ali ne bjee nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore. 29Svi zajedno nita su, nitavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi.