1Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika due moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 2On ne vie, on ne die glasa, niti se uti moe po ulicama. 3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj to tinja. Vjerno on donosi pravdu, 4ne sustaje i ne malake dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci ude za njegovim naukom. 5Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah biima to njome hode. 6Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, vrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, 7da otvori oi slijepima, da izvede sunje iz zatvora, iz tamnice one to ive u tami. 8Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti asti svoje kipovima. 9to prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaaje ja navijetam, i prije negoli se pokau, vama ih objavljujem. 10Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim to je u njem, otoci i njihovi itelji! 11Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje ive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliu s gorskih vrhova! 12Nek' daju ast Jahvi i hvalu mu navijetaju po otocima! 13Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik ar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junaki na svog neprijatelja. 14"utjeh dugo, gluh se injah, svladavah se; sad viem kao ena kada raa, daem i uzdiem. 15Isuit u brda i bregove, sparuiti svu zelen po njima, rijeke u u stepe pretvoriti i movare isuiti. 16Vodit u slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima u tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To u uiniti i neu propustiti. 17Uzmaknut e u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste nai bogovi.'" 18ujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! 19Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga aljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? 20Mnogo si vidio, ali nisi mario, ui ti bjehu otvorene, ali nisi uo! 21Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzvelia i proslavi Zakon svoj. 22A narod je ovaj opljakan i oplijenjen, mladii mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kae: "Vrati!" 23Tko od vas mari za to? Tko pazi i slua unapredak? 24Tko je pljakau izruio Jakova i otimaima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo grijeili, ijim putima ne htjedosmo hoditi, iji Zakon nismo sluali? 25Zato izli na Izraela arki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okrui odasvud, al' on ni to nije shvatio; saee ga, al' on ni to k srcu ne uze.