1Sad uj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. 2Ovako kae Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomae ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Jeurune, kog sam izabrao. 3Jer na ednu u zemlju vodu izliti i po tlu sunome potoke. Izlit u duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja. 4Rast e kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekuice. 5Jedan e rei: 'Ja sam Jahvin', drugi e se zvati imenom Jakovljevim. Trei e sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat e se imenom Izraelovim." 6Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. 7Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloi! Tko je od vjenosti otkrio to se zbilo? Nek' nam navijesti to e jo doi! 8Ne plaite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!" 9Tko god pravi kipove, nitavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste niemu. Svjedoci njihovi nita ne vide i nita ne znaju, da im budu na sramotu. 10Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oekuje? 11Gle, svi e tovatelji likova biti osramoeni, izraivai njihovi vie od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast e se i postidjeti odjednom. 12Kova ga izrauje na ivu ugljevlju, ekiem ga oblikuje, snanom ga rukom obrauje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. 13Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostrue ga dlijetom, estarom ga zaokrui i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko oblije, da stoji u hramu. 14Bijae sebi nasjekao cedre, uzeo empres ili hrast koje je za se njegovao meu umskim drveem; ili je posadio bor koji raste od kie. 15ovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispee kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada niice, pravi kip i klanja mu se. 16Polovinom od toga naloi, dakle, oganj, pee meso na eravi, jede peenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uivam uz vatru." 17Ali od onoga to preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim niice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog." 18Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oi pa ne vide, i srce pa ne shvaaju. 19Takav ne razmilja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kae: "Polovinom od ovoga naloio sam oganj, na eravici ispekao kruh, isprio meso koje sam pojeo, pa zar u od ostatka nainiti gnusobu? Zar u se komadu drveta klanjati?" 20On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Nee spasti svog ivota i nikad nee rei: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?" 21Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neu te zaboraviti! 22Kao maglu rastjerao sam tvoje opaine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. 23Kliite, nebesa, jer je Jahve uinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radou, planine, i vi, ume, sa svim svojim drveem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! 24Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i uvrstio zemlju bez pomoi iije. 25Ja osujeujem znamenja vraa, i arobnjake u luake promeem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraam u bezumlje, 26ali potvrujem rije sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podiem. 27Ja govorim moru: 'Presahni! Presuujem ti rijeke.' 28Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on e sve elje moje ispuniti govorei Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"