1Pade Bel! Srui se Nebo! Prte svoje kipove na ivotinje i stoku, nose ih kao breme, teret to zamara. 2Padaju, rue se svi zajedno, ne mogu spasiti one to ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. 3"Sluajte me, kuo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kue Izraelove! Ja sam vas ponio tek to se rodiste, i nosio vas od krila materina. 4Do starosti vae ja u ostat' isti, do vaih sjedina podupirat u vas. To sam inio; nosit u vas i dalje, pomagati vas, izbavljati. 5S kime biste me usporedili i izjednaili, s kime prispodobili: komu da sam slian? 6Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga naini te pred njim padaju niice i klanjaju se. 7Diu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne mie se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove. 8Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, 9sjetite se prolosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi slian nije! 10Onaj sam koji od poetka svretak otkriva i unaprijed javlja to jo se nije zbilo! Ja kaem: Odluka e se moja ispuniti, izvrit u sve to mi je po volji. 11S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem ovjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit u, naumio sam - izvrit u. 12Sluajte me, vi koji gubite sranost i koji ste daleko od pobjede. 13Primiem svoju pobjedu, nije vie daleko, spasenje moje zakasniti nee. Na Sion u spas staviti, u Izraela svoju slavu."