1ujte me, otoci, sluajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. 2Od usta mojih britak ma je nainio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je otru nainio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. 3Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom u se proslaviti!" 4A ja rekoh: "Zaludu sam se muio, nizato naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim naini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. 5Proslavih se u oima Jahvinim, Bog moj bijae mi snaga. 6I ree mi: "Premalo je da mi bude Sluga, da podigne plemena Jakovljeva i vrati Ostatak Izraelov, nego u te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje donese." 7Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnikome: "Kad vide, dii e se kraljevi, bacit e se niice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao." 8Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja u te usliiti, u dan spasa ja u ti pomoi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim batinu opustoenu, 9da kae zasunjenima: 'Iziite!' a onima koji su u tami: 'Doite na svjetlo!' Oni e pasti uzdu svih putova, i paa e im biti po svim goletima. 10Nee vie gladovat' i eati, nee ih muiti ega ni sunce, jer vodit e ih onaj koji im se smiluje, dovest e ih k izvorima vode. 11Sve gore svoje obratit e u putove, i ceste e se moje povisiti." 12Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. 13Kliite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tjei narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. 14Sion ree: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi." 15"Moe li ena zaboravit' svoje dojene, ne imat' suuti za edo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neu. 16Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oima. 17Obnovitelji tvoji hitaju, ruioci tvoji i pustoitelji odlaze od tebe. 18Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. ivota mi moga" - rije je Jahvina - "svima e se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima e se k'o nevjesta ukrasiti! 19Jest, tvoje ruevine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna e biti iteljima tvojim kad se udalje oni to te zatirahu. 20Opet e na tvoje ui rei sinovi kojih si bila liena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.' 21I ti e se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbaena, pa tko ih podie? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'" 22Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju diem plemenima. Vratit e ti u naruju sinove, nosit e ti keri na pleima. 23Kraljevi e biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat e ti se licem do zemlje i prah e lizat s tvojih nogu. I znat e da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, nee se posramiti." 24Moe li se otet plijen junaku? Moe li suanj pobje pobjedniku? 25Da, ovako govori Jahve: "Bit e oduzet suanj junaku, pobjei e plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja u se sporiti, tvoju djecu ja u izbaviti; 26tlaiteljima u tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit e se kao motom. I znat e svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."