1Zapjevat u svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na breuljku rodnome. 2Okopa ga, iskri kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podie i u nj tijesak metnu. Nadae se da e uroditi groem, a on izrodi vinjagu. 3Sad, itelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izme' mene i vinograda mojega. 4to jo mogoh uiniti za svoj vinograd a da nisam uinio? Nadah se da e uroditi groem, zato vinjagu izrodi? 5No sad u vam rei to u uiniti od svog vinograda: plot u mu soriti da ga opustoe, zidinu razvaliti da ga izgaze. 6U pusto u ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u dra i trnje sav zaraste; zabranit u oblacima da dade nad njime. 7Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravinosti, a eto vapaja. 8Jao vama koji kuu kui primiete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. 9Na ui moje ree Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge e kue opustjeti, velike i lijepe, bit e bez itelja. 10Deset rali vinograda dat e samo bavicu, mjera sjemena dat e samo mjericu." 11Jao onima to ve jutrom na uranku estokim se piem zalijevaju i kasno nou sjede vinom raspaljeni. 12Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. 13Stoga e u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odlinici njegovi od gladi e umirati, puk njegov od ei e gorjeti. 14Da, Podzemlje e razvaliti drijelo, razjapit e ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odlinici mu i mnotvo sa svom grajom i veseljem! 15Smrtnik e nikom poniknuti, ponizit' se ovjek, oborit e se pogled silnih. 16Jahve nad Vojskama uzvisit e se sudom, i Bog e sveti otkrit' svetost svoju. 17Jaganjci e pasti kao na panjacima, a jarci e brstiti po ruevinama bogatakim. 18Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom uadi i grijeh kolskim konopcem - 19onima to govore: "Neka pohiti, neka potee s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se priblii i zavri naum Sveca Izraelova da bismo znali!" 20Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim ine, a slatko gorkim! 21Jao onima koji su mudri u svojim oima i pametni sami pred sobom! 22Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u mijeanju jakih pia; 23onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskrauju pravdu! 24Zato, kao to plameni jezici prodiru slamu i kao to nestaje suha trava u plamenu, tako e korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbacie Zakon Jahve nad Vojskama i prezree rije Sveca Izraelova. 25Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on die ruku na nj i udari ga te se potresoe gore: trupla njihova lee k'o smee po ulicama, ali gnjev se njegov jo ne smiri, ruka mu je sveer podignuta. 26On podie stijeg ratni narodu dalekom, zazvidi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. 27U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obui ne drijei remena. 28Strijele su mu dobro zailjene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su tokovi bojnih mu kola. 29Rika mu je k'o u lava i rie k'o lavovi mladi, rei, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. 30U dan onaj reat e na njega k'o to more bui. Pogleda li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblana.