1"Tko da povjeruje u ono to nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" 2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasuene. Ne bijae na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. 3Prezren bjee, odbaen od ljudi, ovjek boli, vian patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bjee, odvrgnut. 4A on je nae bolesti ponio, nae je boli na se uzeo, dok smo mi drali da ga Bog bije i poniava. 5Za nae grijehe probodoe njega, za opaine nae njega satrijee. Na njega pade kazna - radi naeg mira, njegove nas rane iscijelie. 6Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 7Zlostavljahu ga, a on putae, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoe ga; k'o ovca, nijema pred onima to je striu, nije otvorio usta svojih. 8Silom ga se i sudom rijeie; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje ivih uklonie njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbie. 9Ukop mu odredie meu zloincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije poinio nepravde nit' su mu usta lai izustila. 10Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. rtvuje li ivot svoj za naknadnicu, vidjet e potomstvo, produit' sebi dane i Jahvina e se volja po njemu ispuniti. 11Zbog patnje due svoje vidjet e svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat e mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 12Zato u mu mnotvo dati u batinu i s mogunicima plijen e dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i meu zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloince.