1Klii, nerotkinjo, koja nisi raala; podvikuj od radosti, ti to ne zna za trudove! Jer osamljena vie djece ima negoli udata, kae Jahve. 2Rairi prostor svog atora, razastri, ne tedi platna svog prebivalita, produi mu ueta, kolie uvrsti! 3Jer proirit e se desno i lijevo. Tvoje e potomstvo zavladat' narodima i napuit e opustjele gradove. 4Ne boj se, nee se postidjeti; na srami se, nee se crvenjeti. Zaboravit e sramotu svoje mladosti i vie se nee spominjati rugla udovitva svoga. 5Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. 6Jest, k'o enu ostavljenu, u dui ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti ena svoje mladosti, pita Bog tvoj. 7"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u suuti velikoj opet u te prigrliti. 8U provali srdbe sakrih naas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vjenoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj. 9"Bit e mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine nee vie preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se vie neu na tebe srditi nit' u ti prijetiti. 10Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja nee odma' od tebe, nit' e se pokolebati moj Savez mira," kae Jahve koji ti se smilovao. 11"O nevoljnice, vihorom vitlana, neutjena, gle, postavit u na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. 12Od rubina dii u ti krunita, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. 13Svi e ti sinovi Jahvini biti uenici, i velika e biti srea djece tvoje. 14Na pravdi e biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nema se ega bojati, odbaci strah jer ti se nee primai. 15Ako li te napadnu, nee doi od mene; tko se na te digne, zbog tebe e pasti. 16Gle, ja sam stvorio kovaa koji raspaljuje eravu i vadi iz nje oruje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da unitava. 17Nee uspjeti oruje protiv tebe skovano. Dokazat e da je zao svaki jezik to na te udari na sudu. To je batina slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene" - rije je Jahvina.