1Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobone, i nitko ne shvaa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik 2da bi uao u mir. Tko god je pravim putem hodio poiva na svom leaju. 3Pristupite sad, sinovi vraarini, leglo preljubniko i bludniko! 4S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grean i leglo laljivo? 5Vi koji se raspaljujete meu hraem, pod svakim zelenim drvetom, rtvujui djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

6Dio je tvoj meu oblucima potonim, oni, oni su batina tvoja. Njima izlijeva ljevanicu, njima prinosi darove! Zar da se time ja utjeim? 7Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si leaj postavila i popela se onamo da prinosi rtvu klanicu. 8Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj leaj raskriva, penje se na nj i iri ga. Pogaala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si vie bludniila s njima gledaju' im muku snagu. 9S uljem za Molekom tri, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. 10Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo nala te nisi sustala. 11Koga si se uplaila i pobojala da si se iznevjerila, da se vie nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? utio sam, zatvarao oi, zato me se nisi bojala. 12Ali u objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja nee koristiti. 13Kad uzme vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve e ih vjetar raznijeti, vihor e ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, batinit e zemlju i zaposjest e svetu goru moju. 14Govorit e se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! 15Jer ovako govori Vinji i Uzvieni, koji vjeno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalitu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaenim i ponienim, da oivim duh smjernih, da oivim srca skruenih. 16Jer neu se prepirati dovijeka ni vjeno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i due to sam ih stvorio. 17Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasren. Ali on okrenu za srcem svojim 18i vidjeh putove njegove. Izlijeit u ga, voditi i utjeit' one to s njime tuguju - 19stavit u hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja u te izlijeiti." 20Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne moe smiriti, valovi mu mulj i blato izmeu. 21"Nema mira grenicima!" govori Bog moj.