1Vii iz sveg grla, ne suspei se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zloine, domu Jakovljevu grijehe njegove. 2Dan za danom oni mene trae i ele znati moje putove, kao narod koji vri pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene itu pravedne sudove i ude da im se Bog priblii: 3"Zato postimo ako ti ne vidi, zato se trapimo ako ti ne zna?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. 4Gle, vi postite da se prepirete i svaate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite vie kao danas, i ut e vam se glas u visini! 5Zar je meni takav post po volji u dan kad se ovjek trapi? Sputati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoe li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? 6Ovo je post koji mi je po volji, rije je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, putati na slobodu potlaene, slomiti sve jarmove; 7podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskunike, odjenuti onog koga vidi gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. 8Tad e sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje e tvoje brzo procvasti. Pred tobom e ii tvoja pravda, a Slava Jahvina bit e ti zalaznicom. 9Vikne li, Jahve e ti odgovorit, kad zavapi, rei e: "Evo me!" Ukloni li iz svoje sredine jaram, ispruen prst i besjedu bezbonu, 10dade li kruha gladnome, nasiti li potlaenog, tvoja e svjetlost zasjati u tmini i tama e tvoja kao podne postati, 11Jahve e te vodit' bez prestanka, sitit e te u sunim krajevima. On e krijepit' kosti tvoje i bit e kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presui. 12I ti e gradit' na starim razvalinama, dii e temelje buduih koljena. Zvat e te popravljaem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja. 13Zadri li nogu da ne pogazi subotu i u sveti dan ne obavlja poslove; nazove li subotu milinom a asnim dan Jahvi posveen; asti li ga odustaju' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja - 14tad e u Jahvi svoju milinu nai, i ja u te provesti po zemaljskim visovima, dat u ti da uiva u batini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.