1Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi uo, 2nego su opaine vae jaz otvorile izmeu vas i Boga vaega. Vai su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas vie ne slua. 3Jer ruke su vae u krvi ogrezle, a vai prsti u zloinima. Usne vam izgovaraju la, a jezik podlost mrmlja. 4Nitko s pravom tubu ne podie, niti koga sude po istini. U nitavilo se uzdaju, la kazuju, zainju zlou, a raaju bezakonje. 5Legu jaja gujina, tkaju mreu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. 6Njihovim tkanjem nemogue se odjenuti, ne moe se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloinaka, rukama svojim ine nasilje. 7Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloinake, pusto i propast na njinim su putima. 8Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kree mira ne poznaje. 9Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo. 10Pipamo kao slijepci du zida, tapkamo kao bez oiju. Spotiemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi. 11Svi mumljamo kao medvjedi i guemo tuno kao golubovi. Oekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko. 12Jer mnogo je naih opaina pred tobom i grijesi nai protiv nas svjedoe. Doista, prijestupi su nai pred nama, mi znademo svoju krivicu; 13pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetniki, mrmljali u srcu rijei laljive. 14Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i potenju nema vie pristupa. 15Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljakan. Jahve vidje, i ne bi mu milo to nema pravice. 16Vidje da nema ovjeka, zaudi se to nema posrednika. Tad mu pomoe njegova miica i njegova ga pravda poduprije. 17Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnou kao platem. 18Vratit e svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dumanima. 19Sa zapada vidjet e ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunanog. Jer doi e kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. 20Ali doi e Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadnitva, rije je Jahvina. 21"A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rijei moje koje stavih u tvoja usta nee izii iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.