1One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvienu. Skuti njegova plata ispunjahu Svetite. 2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po est krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" 4Od gromka glasa onih koji klicahu stresoe se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 5Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer ovjek sam neistih usana, u narodu neistih usana prebivam, a oi mi vidjee Kralja, Jahvu nad Vojskama!" 6Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu erava koju uze klijetima sa rtvenika; 7dotae se njome mojih usta i ree: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oproten." 8Tad uh glas Gospodnji: "Koga da poaljem? I tko e nam poi?" Ja rekoh: "Evo me, mene poalji!" 9On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Sluajte dobro, al' neete razumjeti, gledajte dobro, al' neete spoznati.' 10Oteaj salom srce tom narodu, oglui mu ui, zaslijepi oi, da oima ne vidi, da uima ne uje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." 11Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez itelja, dok kue ne budu bez ikoga iva, i zemlja ne postane pusto, 12dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit e zemlju, 13i ostane li u njoj jo desetina, i ona e biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj e njihov biti sveto sjeme."