1Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. 2A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. 3K tvojoj svjetlosti koraaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. 4Podigni oi, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, keri ti nose u naruju. 5Gledat e tad i sjati radou, igrat e srce i irit' se, jer k tebi e potei bogatstvo mora, blago naroda k tebi e pritjecati. 6Mnotvo deva prekrit e te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi e iz ebe doi donosei zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajui. 7Sva stada kedarska u tebi e se sabrati, ovnovi nebajotski bit e ti na slubu. Penjat e se k'o ugodna rtva na moj rtvenik, proslavit u Dom Slave svoje! 8Tko su oni to lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim? 9Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lae su tarike pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. 10Zidine e tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi sluit e ti. U svojoj srdbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah. 11Vrata e tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni nou nee se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode. 12Jer propast e narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo sluiti, i ti e se narodi sasvim zatrti. 13K tebi e doi slava Libanona, empresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetita, podnoje e moje proslaviti! 14K tebi e, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlaitelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat e te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova. 15Zato to si bio ostavljen, omraen, izbjegavan, uinit u te vjenim ponosom, radou od koljena do koljena. 16Ti e sisati mlijeko naroda, sisat e grudi kraljeva. I znat e da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj. 17Mjesto mjedi, donijet u zlato; mjesto eljeza, donijet u srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, eljezo. Za glavara tvoga postavit u Mir, Pravdu za vladara. 18Vie se nee sluat' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustoenju i razaranju na tvojem podruju. Zidine e svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata. 19Nee ti vie sunce biti svjetlost danju nit' e ti svijetlit' mjeseina, nego e Jahve biti tvoje vjeno svjetlo i tvoj e Bog biti tvoj sjaj. 20Sunce tvoje nee vie zalaziti nit' e ti mjesec pomrati, jer e Jahve biti tvoje vjeno svjetlo, i okonat e se dani tvoje alosti. 21Svi u tvom narodu bit e pravednici i posjedovat e zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio. 22Od najmanjega postat e tisua, od neznatnoga moan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo u vrijeme izvriti.