1Tko je taj to dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj to velianstveno odjenut pun snage koraa? - Ja sam to koji nauavam pravdu, velik kad spasavam! 2- Zato je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? 3- U kaci sam sam gazio, od naroda nikog ne bijae. U gnjevu ih svom izgazih i zgnjeih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeu svoju. 4Jer dan osvete bijae mi u srcu, dola je godina mojeg otkupljenja. 5Ogledah se, al' ne bjee pomonika! Zaudih se, al' ne bjee potpore. Tada mi je moja miica pomogla i moja me srdba poduprla. 6U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom! 7Slavit u ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve to nam Jahve uini, za veliku dobrotu domu Izraelovu to nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. 8Ree: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se nee iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. 9Nije slao poslanika ni anela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. 10Ali se oni odmetnue, oalostie sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojtio. 11Spomenue se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvue iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? 12Koji je Mojsijevu desnicu vodio velianstveno svojom miicom, koji vodu pred njima razdvoji i stee sebi ime vjeno; 13koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? 14Poput stoke to silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih poivalitu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao. 15Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivalita svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganue tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, suuti nam svoje ne ustegni, 16jer Otac si na! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si na Otac, Otkupitelj na - ime ti je oduvijek. 17Zato, o Jahve, zato nas puta da lutamo daleko od tvojih putova, zato si dao da nam srce otvrdne da se tebe vie ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemena to su tvoja batina! 18Zato bezbonici gaze tvoje Svetite, a neprijatelji nai blate tvoju svetinju? 19Odavna postadosmo kao oni kojima vie ne vlada i koji tvoje ime vie ne nose. O, da razdre nebesa i sie, da ime svoje objavi neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,