1Ovako govori Jahve: "Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnoje nogama! Kakvu kuu da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivalita? 2Ta sve je moja ruka nainila i sve je moje" - rije je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraam? Na siromaha i ovjeka duha ponizna koji od moje rijei dre. 3Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; rtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi rtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali aste i kipove. Kao to oni izabrae svoje putove i dui im se mile gnusobe njihove, 4tako u i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit u na njih ono ega se plae. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne poslua, nego su inili to je zlo u oima mojim, izabrali ono to mi nije po volji." 5Posluajte rije Jahvinu, vi koji od njegove rijei drete. "Govore braa vaa koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se proslavi Jahve, pa da radost vau vidimo.' Ali oni e biti postieni." 6uj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraa svojim neprijateljima. 7Prije neg' bolove outje, eto je rodila. Prije neg' trudove osjeti, porodi djeaka. 8Tko je takvo to uo, tko je takvo to vidio? Moe li se zemlja u jednom danu napuiti? Moe li se narod odjednom roditi? A tek to je osjetila trudove, Sionka rodi sinove! 9"Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?" - govori Jahve. "Zar bih ja, koji dajem raanje, zatvorio maternicu?" - kae Bog tvoj. 10Veselite se s Jeruzalemom, kliite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! 11Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasiete i nasladite na grudima krepine njegove. 12Jer ovako govori Jahve: "Evo, mir u na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenad u njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. 13Kao to mati tjei sina, tako u i ja vas utjeiti - utjeit ete se u Jeruzalemu." 14Kad to vidite, srce e vam se radovati i procvast e vam kosti k'o mlada trava. Oitovat e se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim. 15Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju arkome. 16Da, sudit e Jahve ognjem i maem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnotvo e biti. 17Oni koji se posveuju i iste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, neisto i mieve - svi e zajedno izginuti, rije je Jahvina. 18Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. "Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni e doi i vidjeti moju Slavu! 19Postavit u im znak i poslat u preivjele od njih k narodima u Tari, Put, Lud, Moek, Ro, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu uli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni e navijetati Slavu moju narodima. 20I dovest e svu vau brau izmeu svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao to sinovi Izraelovi prinose prinos u istim posudama u Domu Jahvinu. 21I uzet u sebi izmeu njih sveenike, levite" - govori Jahve. 22"Jer, kao to e nova nebesa i zemlja nova, koju u stvoriti, trajati preda mnom" - rije je Jahvina - "tako e vam ime i potomstvo trajati. 23Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote, dolazit e svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve. 24Izlazei, gledat u trupla ljudi koji se od mene odmetnue: crv njihov nee umrijeti i njihov se oganj nee ugasiti - bit e na gadost svim ljudima.