1U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojtie na Jeruzalem, ali ga ne mogoe zauzeti. 2Tada dojavie domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao to u umi drvee ustrepti od vjetra. 3I Jahve ree Izaiji: "Izii pred Ahaza, ti i sin tvoj ear Jaub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. 4Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina, 5jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smislie tvoju propast.' 6Poimo, rekoe, na Judeju, uplaimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. 7Ovako govori Jahve Gospod: 'To se nee zbiti: toga biti nee! 8[8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; 9Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Jo ezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, nee vie biti narod. [9b] Ako se na me ne oslonite, odrat' se neete!"

10Jahve opet progovori Ahazu i ree mu: 11"Zaiti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." 12Ali Ahaz odgovori: "Ne, neu iskati i neu iskuavati Jahvu." 13Tada ree Izaija: "ujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! 14Zato, sam e vam Gospodin dati znak: Evo, zaet e djevica i roditi sina i nadjenut e mu ime Emanuel! 15Vrhnjem i medom on e se hraniti dok ne naui odbacivat' zlo i birati dobro. 16Jer prije nego djeak naui odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet e zemlja, zbog koje strepi, od dvaju kraljeva. 17Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kue oca tvojega dovest e Jahve dane kakvih ne bijae otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga. 18U dan onaj zazvidat e Jahve muhama na uu egipatskih rijeka i pelama u zemlji asirskoj 19da dou i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilitima. 20U dan onaj Gospod e obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza. 21U dan onaj svatko e hraniti po kravu i dvije ovce 22i od obilja mlijeka koje e mu dati hranit e se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit e se koji god u zemlji preostanu. 23U dan onaj gdje god bijae tisuu okota, vrijednih tisuu srebrnika, izrast e dra i trnje. 24Onamo e polaziti sa strijelom i lukom, jer sva e zemlja u dra i trnje zarasti. 25A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko vie nee ii, straei se trnja i draa: onuda e goveda pasti i gaziti ovce."